Alergijski rinitis je hronična upala sluznice nosa uzrokovana nekim od alergena. Javlja se u dva osnovna oblika: trajni i sezonski.
Kod sezonskog oblika smetnje se javljaju u određenom dijelu godine, obično u razdoblju cvijetanja (pelud!). Najčešći alergeni su peludi trava, stabala i korova.
Kod trajnog oblika smetnje postoje većim dijelom godine jer je prisutna gotovo stalna izloženost alergenima. Najčešći alergeni su grinje, kućna prašina, dlake životinja, tekstilna vlakna, tanka, končasta struktura tkiva organa, u prehrani, složeni ugljikohidrati (celuloza) koji nisu probavljivi.
U svijetu postoji trend stalnog porasta alergijskih bolesti, osobito u visoko razvijenim zemljama zapada. Gotovo polovica stanovništva pati od alergijskog rinitisa, inače najčešće alergijske bolesti. Računa se da je broj alergijskih bolesti dišnih putova u zemljama zapadne Europe svakih deset godina udvostručen. U tranzicijskim zemljama taj trend još je izraženiji. Očito je da je porast broja alergijskih bolesti vezan za zapadnjački način života.
Alergijski rinitis – uzroci
Glavne teorije nastanka alergijskog rinitisa su tzv. higijenska i ekološka teorija. Higijenska teorija tumači se promjenama imunog sistema koje nastaju zbog nedostatnog izlaganja bakterijama i virusima kao posljedica prevencije virusnih infekcija cijepljenjem kao i učestale i prekomjerne upotrebe antibiotika u liječenju bakterijskih infekcija. To bi značilo da nije potrebno preuranjeno ni prečesto koristiti antibiotike.
Ekološka teorija tumači se izlaganjem čimbenicima iz okoline koji su potencijalni alergeni. To su u prvom redu onečišćenja, način uređivanja doma, držanje kućnih ljubimaca, visoki udio konzervansa u hrani i dr. Studije pokazuju znatno veću učestalost alergijskih bolesti kod gradskog stanovništva u usporedbi sa seoskim.
Alergijski rinitis – simptomi
To su začepljenost nosa, pojačana vodenasta sekrecija iz nosa, kihanje, osjećaj suhoće ili sekreta u nosu koji se ne može ispuhati te, povremeno, krvarenje iz nosa. Kod sezonskog alergijskog rinitisa vodeća smetnja je kihanje, dok je kod trajnog vodeći simptom tegoba na koju se bolesnik tuži. To može biti bol, oteklina, promjena na koži, otežano disanje. Savremena medicina razlikuje simptome bolesti i znakove bolesti.
Simptom je subjektivna tegoba na koju ukazuje bolesnik. Ako se kliničkim pregledom simptom može potvrditi, odnosno objektivizirati, onda je riječ o znaku bolesti, začepljen nos.
Alergijski rinitis spada u atopijske bolesti, koje su karakterizirane povećanim stvaranjem antitijela klase IgE. Ta antitijela se vežu za stanice mastocita, što uzrokuje njihovu degranulaciju (raspad) i lučenja medijatora upale od kojih je najvažniji histamin.
Dolazi do nakupljanja upalnih stanica što dovodi do oštećenja sluznice nosa i razvijanja simptoma rinitisa, a također i do pojačane reaktivnosti (hiperreaktivnosti) sluznice, što se očituje kao preosjetljivost na različite iritanse (dim, prašina, hemikalije) ili uvjete okoline (npr. hladni i suhi zrak).
Alergijski rinitis – dijagnostika
U slučaju sumnje na alergijski rinitis dijagnostički postupci su kožni alergijski testovi na inhalacijske alergene. Određivanje razine ukupnog i specifičnog IgE u serumu te citološki bris sluznice nosa na eozinofile. Kod jedne četvrtine bolesnika koji boluju od alergijskog rinitisa navedeni testovi se negativni. Kod njih se radi o lokaliziranoj alergijskoj bolesti. U takvih bolesnika se može napraviti nosni provokacijski test nanošenjem alergena na sluznicu nosa ili dokazivanje IgE antitijela u nosnom ispirku.
Alergijski rinitis – liječenje
Osnovni postupak u liječenju alergijskog rinitisa je izbjegavanje alergena. Kod blažih oblika rinitisa koriste se nesedirajući antihistaminici u obliku tableta. Kod težih oblika se uz navedeno koriste i nazalni kortikosteroidni sprejevi. Dekongestivne kapi za nos smiju se koristiti samo nekoliko dana na početku bolesti, jer se u slučaju njihove dugotrajne primjene često razvija ovisnost, stanje apsolutne potrebe, fizičke i psihičke o takvim preparatima, što dovodi do hroničnog oštećenja sluznice.
Neki praktični savjeti mogu pomoći u smanjenju izloženosti alergenima kojima smo inače svakodnevno izloženi. Izbjegavanje alergena znatno je olakšano spoznajom o tome na što smo alergični. Tako, npr, kod alergije na životinjsku dlaku svakako treba izbjegavati držanje kućnih ljubimaca. Ali ako se nismo u stanju odreći svojih ljubimaca, onda pomaže njihovo povremeno pranje. Kod alergije na kućnu prašinu pomaže redovito brisanje prašine vlažnom krpom, a ne metlicom koja diže prašinu u zrak.
Također je bitno unutarnje uređenje životnog prostora, koje bi trebalo biti minimalističko, bez suvišnih predmeta i tepiha koji omogućavaju nakupljanje prašine i grinja. Malo je osoba alergičnih na pelud, muške spolne ćelije cvijeta biljke u mogućnosti promijeniti mjesto stanovanja u doba cvijetanja peludi te se stoga preporučuje barem smanjenje izloženosti npr. držanje prozora zatvorenim u razdoblju cvijetanja.
Epidemiološki podaci govore o povezanosti alergijskog rinitisa i astme, što podupire teoriju o povezanosti gornjih i donjih dišnih putova. Njihova učestalost i porast broja oboljelih u svijetu pokazuju pandemijske razmjere (zahvaćenost više kontinenata) alergijskih bolesti dišnog sustava, a samim time i važnost njihovog suzbijanja i liječenja.
Svi tekstovi su informativnog karaktera i savjeti u dobroj namjeri. Koristite ih na ličnu odgovornost, a o svakoj informaciji konsultujte stručnu osobu ili ljekara.