Fitoterapija potiče od grčkih riječi phyton (biljka) i therapeia (liječiti).
Šta je fitoterapija?
Fitoterapija je medicinska disciplina koja podrazumijeva upotrebu ljekovitih biljaka (droga) i biljnih preparata u liječenju i prevenciji bolesti. Zasniva se na tradicionalnoj upotrebi ljekovite biljke u nekom narodu ili na osnovu klinički dokazanih ljekovitih svojstava. Fitoterapija je metoda liječenja, ublažavanja te spriječavanja bolesti i tegoba upotrebom cijelih ljekovitih biljaka ili njihovih dijelova (cvjetova, listova, korijena, itd.) te upotrebom sastojaka (eteričnih ulja, ekstrakata i drugih izolata) kao i gotovih pripravaka (čajeva, tinktura, masti, kapsula).
Kao i kod lijekova, kod fitoterapeutika najvažnije je djelovanje, doza i dužina uzimanja. Što se tiče dužine korištenja smatra se da da bi se tek rijetki pripravci, pravilno dozirani, trebali koristiti više od tri ili četiri sedmice bez pauze.
Fitoterapija podrazumijeva poznavanje sastava droga, njihovo djelovanje, terapijsku upotrebu, indikacije, doziranje, kontraindikcije i neželjene efekte, ispravan i najpogodniji način primjene.
Fitoterapija podrazumijeva i poznavanje interakcija koje se mogu javiti između herbalnih lijekova i
konvencionalnih lijekova, kao i interakcija sa hranom.
Fitoterapija savremena
Savremena fitoterapija nije “alternativna medicina”, već dio znanstvene medicine i čini temeljni oblik prevencije i pomoć pri izlječenju raznih poremećaja i bolesti.
Naziv fitoterapija u znanstvenu je medicinu uveo francuski liječnik Henri Leclerc (1870-1955) umjesto naziva “biljna medicina”, a fitoterapeutske pripravke nazivamo fitoterapeutici.
Fitoterapija – Homeopatija – Aromaterapija
Fitoterapija je način liječenja koji potječe još od starog Egipta i prvih pisanih tragova čovjeka. Tisućama godina je korištenje biljaka bio jedini način liječenja, a do novih spoznaja se dolazilo iskustvima koja su se prenosila s generacije na generaciju. Kod fitoterapije koriste se cvjetovi, listovi, kora, korijen i stabljika biljaka, a pripremaju se i čajevi (topli i hladni postupak), tinkture, macerati i ostali biljni preparati. Za izradu fitoterapijskih preparata koriste se ili svježe ili sušene biljke.
Homeopatija označava izradu pripravaka od biljnog, ali i životinjskog ili mineralnog porijekla. Fokus je na holističkom pristupu koji predstavlja kako je čovjek cjelina sa svojim fizičkim, emocionalnim, mentalnim i duhovnim karakteristikama. Simptomi bolesti su prema homeopatiji pozitivne reakcije kojima organizam reagira na svakodnevne nestabilnosti poput stresa i pokušava uspostaviti ravnotežu – homeostazu.
Aromaterapija je dio fitoterapije jer predstavlja korištenje eteričnih ulja koja se dobivaju iz različitih dijelova biljaka, kao i fitoterapijski pripravci. Eterična ulja najčešće se dobivaju vodenom ili parnom destilacijom, a iako nose naziv ulja, oni su nemasne tvari koje se dobivaju iz biljaka.
Fitopreparati
Ljekovita biljka je svaka biljka koja, u jednom ili više svojih organa, sadrži supstance koje se mogu iskoristiti u terapijskom ili preventivnom smislu ili su prekursori hemijsko-farmaceutskih hemisinteza.” Ovo je definicija koju je predložila Svjetska zdravstvena organizacija za ljekovite biljke, naglašavajući da se pod terminom biljna droga podrazumijeva cijela ili dio ljekovite biljke koji se koristi u ljekovite svrhe.
Prema trenutno važećim normativima Evropske unije, biljni proizvod ili fitopreparat (engl. Herbal remedy) se može definirati kao ljekoviti pripravak koji kao aktivne sastojke sadrži isključivo ljekovite biljke ili pripravke od ljekovitog bilja.
Fitoterapija – Biljni pripravak
Biljni pripravak (engl. Herbal drug preparation) je proizvod koji se dobija od droga primjenom specifičnih postupaka kao što su: destilacija, cijeđenje, ekstrakcija, frakcionisanje, prečišćavanje, koncentrisanje, fermentacija… (sprašeni oblici droga, masno ulje, etarsko ulje, biljni sok, tinkture i ostali tipovi ekstrakata).
Fitoterapija – Biljni lijek
Biljni lijek (herbal medicinal product) je medicinski proizvod koji sadrži kao aktivnu komponentu jednu ili više biljnih droga, jedan ili više biljnih pripravaka ili jednu ili više biljnih droga u kombinaciji sa jednim ili više biljnih pripravaka (klinički ispitan, standardiziran, definisanog indikacijskog područja i definisanog doznog režima).
Fitoterapija – Tradicionalni biljni lijek
Tradicionalni biljni lijek – upotreba se bazira na dugogodišnjem iskustvu i on nema naučnu potvrdu.
To su biljni (biljni) medicinski proizvodi koji su namjenjeni za peroralnu upotrebu, a prisutni su i opisani u tradicionalnoj medicini duže od 30 godina od dana prijave za registraciju. Od toga najmanje 15 godina u zemljama članicama EU, te
ukoliko su ti proizvodi primjenjeni u opisanoj dozi i za opisane terapijske ili preventivne namjene, u tom periodu nisu pokazali štetne efekte.
Na osnovu uspostavljene dijagnoze, odnosno simptoma bolesti, koriste se biljni lijekovi i fitopreparati, odnosno biljne droge ili njihovi pripravci;
- Biljni lijekovi se mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji sa sintetskim lijekovima;
- Fitoterapija se može primjenjivati kroz samomedikaciju ili po preporuci ljekara i farmaceuta.
- Uspješnost liječenja fitopreparatima, kada govorimo o konceptu racionalne fitoterapije, ovisi o više faktora
koji u osnovi odgovaraju istim onim premisama koje važe u konvencionalnoj medicini.
Prednosti biljnih preparata
- biljke su sastavni dio našeg svijeta o kojem je čovjek, unatoč napretku, i dalje ovisan
- biljni lijekovi ne stvaraju naviku i ovisnost, jer priroda nikada ne “propisuje” lijekove koji izazivaju ovisnost
- na prirodni način vraćaju sklad i ravnotežu
- održavaju organizam vitalnim i spremnim za usklađivanje s dnevnim vanjskim utjecajima
- posebno su pogodni kao preventiva i kod hroničnih poremećaja djelujući na uzroke poremećaja
- blagotvorni učinci biljaka i biljnih pripravaka su kumulativni i bez nuspojava
Djelovanje biljnih preparata
- kod provođenja fitoterapije treba biti strpljiv jer su djelovanje, a time i rezultati, dugotrajni, odnosno potrebno je malo duže vrijeme za djelovanje u odnosu na kemijske, sintetske lijekove
- s ljekovitim biljkama ne možemo sve izliječiti, ali s njima unosimo u organizam vrlo vrijedne tvari (eterična ulja, vitamine, prirodne antioksidanse, flavonoide, minerale, enzime, …) te ga jačamo i činimo otpornijim, poboljšavamo metaboličke procese i odstranjujemo štetne tvari iz organizma
- ljekovito bilje, ukoliko se upotrebljava na ispravan način, gotovo da i nema neželjene učinke, a ako ih i ima tada su oni svedeni na najmanju moguću mjeru
Oblici biljnih preparata
- topli i hladni napitci (“čajevi”)
- paste
- kapi (macerati i tinkture)
- kupke (eterična ulja)
- ulja i kreme (uljne otopine)
- kapsule (suhi ekstrakti)
Biljni preparati
Neke ljekovite biljke mogu se koristiti odmah nakon branja, za prehranu i/ili liječenje, a od nekih je potrebno napraviti biljne pripravke u tri oblika:
- infuzi – pripremaju se od mekanih dijelova biljke, odnosno listova i cvjetova. Suhi listovi i cvjetovi se preliju s vrućom vodom, a nakon određenog vremena napitak je spreman za konzumiranje. Odnos vode i suhih ljekovitih biljaka ovisi o vrsti biljke i problemu koji se tretira.
- dekokti – priprema se od tvrđih dijelova biljke, odnosno korijena i stabljike. Kuhaju se otprilike 10 do 15 minuta, a zatim se procijede i napitak je spreman za konzumiranje.
- macerati – biljke koje se potope u vodi ili ulju te se nakon nekog vremena (vodeni macerati do nekoliko sati, a uljni do mjesec dana) procijede i tekući dio je spreman za korištenje.